Off Topic (2): Božić je za ljude



petak , 24.12.2004.

Dobro, i Božić može biti razlog za neke promjene. Samo toliko ću reći o tome. Mnogi znate zašto.

Ima ljudi kojima je degutantno da se svi toliko pale na Božić.
Znate što? Baš me briga što mislite! To je vaše pravo. Ja sam sretan da je netko izmislio Božić da ga ne moram izmišljati ja. Palite se na Božić i utopite se u masi, jedino ako želite biti jako drugačiji i primjećeni tada kako i uvijek budite protiv. Bez obzira što Božić nije ništa loše. Za ovaj put, sa samog sebe, ne želim razmišljati o nečijoj komercijalizaciji i iskorištavanju Božića u reklamne svrhe. Zaboravite i vi na to, barem na trenutak i dozvolite sebi Božić iz srca i za svoju obitelj.

Za božićne i novogodišnje blagdane ovaj blog sam okitio nekim sitnicama. Vidjeli ste malu promjenu na logou, dodan je mali sound centar s prigodnom pjesmicom a i anketa za male bebe je u prigodnom tonu.

Eto.

A sad malo dobrih želja.

Ne želim vam tek tako puno sreće i zdravlja.
To mi zvuči kako da ćete cijelu godinu sa srećom i zdravljem igrati na lutriji, a ja vam želim da ih dobijete...

Želim vam da čuvate svoje zdravlje kako bi vaše tijelo i dalje kroz prostor selilo sve dragocjenosti vašeg uma i omogućilo vam da svoje zamisli dijelite s drugima. Želim vam da budete svjesni kako zdravlje uveliko ovisi o tome što jedete, koliko se krećete i koliko pozitivno razmišljate o životu. Podsjećam da samo zdravi ljudi mogu imati puno želja jer bolesni imaju samo jednu.
Želim vam da uspješno sačuvate i unaprijedite svoje zdravlje.

Želim vam da radite pametne stvari, da opažate prilike oko sebe, da izbjegavate neprilike, da budete odlučni i marljivi, da budete strpljivi i tolerantni, da cijenite sebe i druge, da gledate u budućnost, da radite za sebe, da se usmjerite svim snagama na ono što želite, da se ne bojite izazova i da budete svjesni da sve u životu ovisi o vama. Nemojte se protiviti i nemojte se izgovarati. Zaista sve ovisi o tome da napravite ono što treba napraviti i da ne napravite ono što ne treba napraviti. Želim vam da stvarate okolnosti umjesto da one stvaraju vas.
Želim vam da uspješno gradite svoju sreću.

Vjerujte mi da je taj osjećaj ispunjenja nezamjenjiv.


Dobro se provedite. Mala muzička čestitka za vas nalazi se ovdje.

Mind Twister (71): Naginjanje



srijeda , 22.12.2004.

Ova mi je riječ dobra. Naginjanje.

Ponekad je koristimo u figurativnom smislu: On još nije uspješan ali naginje tome. Ima ovdje nekoliko jezičara koji će se pozabaviti gramatičkom ispravnošću ove rečenice. Laički gledano, svatko će shvatiti da ovdje naginjanje predstavlja težnju.

Možemo li se mentalno nagnuti? Naprijed, nazad...

Fizički možemo, zar ne? Zamislite sebe da stojite u mjestu. To je idealno stanje. Jednom uspostavljena ravnoteža laka je za održavanje. Stojiš mirno i gledaš oko sebe. Promjene su nikakve, nema ih. Tada netko iza vas uperi prst u vaša leđa i lagano vas gura prema naprijed. Zaista se možemo nagnuti malčice a da ostanemo na istom mjestu.
Još malo naprijed. Još malo poguravanja. Još samo malo.
U jednom trenutku ravnoteža je narušena. Stabilnost je narušena. I našli smo se pred izborom.

Jedna je mogućnost ostati tvrdoglav, ne željeti se maknuti s tog mjesta. I tada neizostavno pasti na nos. Možda ćemo vješto postaviti ruke, napraviti kolut naprijed, bilo što ali bit ćemo na podu. Neki će na tlu ostati a neki će se morati ponovo dizati. U jednom slučaju je predaja, odustajanje i propast u drugom nepotrebni utrošak energije.

Druga je mogućnost ona koja nam je u prirodi. Kad smo previše nagnuti prema naprijed i kad je ravnotežu nemoguće održati, većina nas napravi jedan nagonski potez - napravi korak!

Napravljeni korak uspostavlja novu ravnotežu i pomiče nas u nekom smjeru.

Prisjetimo se da nas netko može gurati i prema natrag, želeći nas natjerati da padnemo. No, i korak nazad može uspostaviti željenu ravnotežu. Ponekad.

Ponovo pitam, možemo li se mentalno nagnuti? Naprijed, nazad...

Da, ako imamo ciljeve. Do cilja se dolazi korak po korak. Da bismo se kretali u koracima moramo se stalno 'naginjati naprijed'. Gledamo li samo svoj cilj stajat ćemo u mjestu. Ako postoji u nama želja da ga ostvarimo, da ga dosegnemo, moraju naše želje, strasti, htijenja ili snovi biti jači od urođene težnje prema stanju mirovanja.

Smješteno u unutrašnjem uhu u organu sferična oblika, osjetilo ravnoteže ima zadatak da u svakom trenutku informira mozak o položaju tijela u odnosu na silu težu, svaki put izdaje naredbe o pomicanju određenih spletova mišićja kako bi se održala eventualno poremećena ravnoteža. I um ima osjetilo ravnoteže – zove se podsvijest.

Je li teško nagnuti samog sebe? Nije. Jer kad bi bilo, jednog jutra biste ostali zauvijek sjediti na rubu kreveta. Pa ipak, da biste ustali potrebno je malo se nagnuti naprijed i prije nego padnete ispružiti koljena i uspostaviti ravnotežu. Istina je da je prije tog naginjanja vlastitog tijela, bilo potrebno o tome odlučiti, 'nagnuti' um makar jednom rečenicom: Idem ustati.

Nagnuo sam svoj um prema nekim sitnicama koje želim ostvariti u slijedećih godinu dana. Zaista sam zacrtao puno toga jer previše je bilo stajanja i uzmicanja. Nisam bio skroman i nisam se štedio u svojim namjerama. Ali sve je u dohvatu jer sve jasno vidim. Samo će do svakog cilja biti potrebno napraviti određeni broj koraka. Bez da me netko gura. Mislim da ću biti pretežno nagnut naprijed, uz tek kratke pauze za odmor i osvrtanje oko sebe.

Nemojte stajati u mjestu, upropastit ćete cirkulaciju, boljet će vas noge a da ništa niste radili i dosadit će vam. I nemojte se zavaravati da tapkanjem u mjestu i njihanjem (umjesto stajanjem) postižete išta, jednako kao što vas i besmisleno koračanje bez cilja dovodi upravo tamo kamo ste krenuli - nikamo.

Mind Twister (70): Slušatelj



četvrtak , 16.12.2004.

Imao sam stanku pa nisam pisao blog. Treba ponekad napuniti glavu nečim. No, ionako sam radio nešto sasvim drugo. To je manje važno jer toliko toga ima na blogu što se može čitati....
Ne vjerujem da sam jako falio.

Imam jednu strašnu, tragičnu priču. Toliko je strašna da bi vam izazvala nemir, tjeskobu, nespokoj, strah, znam da vas ima takvih koji bi pustili suzu... Ali vam je neću ispričati. Barem ne u detalje. Ovo nije takav blog.

Htio sam malo razmišljati o neugodnim iznenađenjima.

Danas. Namjeravam ući u auto i vidim prijatelja na nogostupu. Prolazi i ne vidi me, zagledan je pred sebe.
- Bok, kako si? - dobacim čisto onako, rutinski, s jednom nogom već u autu, a s osmjehom namještenim na 'sretan-sam-što-te-vidim'
On zastane, pogleda me, osjetio sam trenutak prebacivanja s jednih misli na duge i natrag.
- Pa i nisam baš najbolje... – te krene prema meni.

Iznenađenje. Znao sam da slijedi neki šok. Izvlačim nogu iz auta, i zatvaram vrata da zadržim toplinu unutra. Danas je baš bio hladan dan.
Koliko puta smo na ovo nevino rutinsko pitanje 'kako si' dobili odgovore 'dobro sam', 'ide, ide'... i sad odjednom 'nisam dobro'. Shvatio sam da se pretvaram u slušatelja, to je ono što on sada treba.

Niz kičmu mi prolazi hladnoća. Nisam siguran je li to od hladnog sjevera koji 'lagano drži', ili je to samo posljedica bljeska jednog neugodnog saznanja.
Motor lagano ritmički zuji. Smiruje.

Moj prijatelj je potresen ali nije slomljen. Živi. Bori se. Nada se. Ponosan sam na njega. I nisam mogao pomoći drugačije nego da saslušam. Barem to.
Vjerujem da mu to puno znači. Meni bi značilo.
I tako je prošla i priča.

- Drži se, stari moj! – otvaram vrata, zapahne me topli zrak.
- Hvala ti, idem sad tamo... – on zadržava ruke u džepovima, vjerujem da je i njemu hladno. Način na koji je stisnuo vrat u okovratnik kaputa ponukao me da brzo zatvorim vrata.
Prvo vožnja unatrag. Ne može drugačije. Onda naprijed, svojim putem, ja odlazim u drugom smjeru. Koliko često prvo moramo natrag da bismo zaista mogli krenuti naprijed.

U retrovizoru vidim leđa jednog tužnog ali ponosnog čovjeka kako zamiču za ugao.
Vidim da se strašne stvari mogu događati ali čovjeka ništa ne može slomiti ako on to ne dozvoli.
Kad vam život izgubi smisao - nađite mu neki drugi, da biste ostali ponosni.
I tada, svaka vam čast.

Zaboravio sam uključiti radio. Uz monotono brujanje motora sad mi je već sasvim toplo, gledam kako promiču stupići kraj ceste. Za kratko vrijeme evo ih četrdeset, pedeset, šezdeset, sedamdeset, osamdeset... ili je bilo sedamdeset pet, zbunio sam se.
Tako je lako izbrojiti do sedamdeset ili osamdeset. I već je kraj. Život je vrijedan.
...
A s lijeve strane ceste ih je bilo tek dvadeset i nešto. Ostale je nešto počupalo.

Priznajte da je život tako dragocjen..... jer je jedan.

Mind Twister (69): Kretanje



četvrtak , 09.12.2004.

Svaki dan moram ponešto korisno učiniti. Ako oduzmem spavanje i posao koji su redovni, od dana ne ostane baš puno. To što je ostalo zovemo slobodnim vremenom. Zato jer je to vrijeme u koje smo aktivni, a ne mijenjamo ga za novac, i možemo raditi što god odlučimo da ćemo raditi.

To je NAŠE slobodno vrijeme. No, mi ga najčešće poklonimo drugima. Sebi ga ostavimo najmanje.

Kako SVOJE slobodno vrijeme trošiti na SEBE?

Zavisi od toga koliko vam se žuri.
Možemo se pustiti i učiti nešto usput. Uz život. Ako nešto danas naučimo – dobro, ako ne – naučit ćemo neki drugi dan.
Taman pred kraj života imamo osjećaj da znamo sve, ali tada nas zahvati filozofski pogled na ljudske ambicije i životnu dob: Da sam znao ono što sada znam, tko zna tko bih postao? Sada se ne isplati.

Ovo pitanje je vrlo zanimljivo. Da sam znao ono što sada znam..........

Slobodno vrijeme. Što ću izabrati za sebe? Mogao bih požuriti sa stjecanjem iskustava, mogao bih već sada znati ono za čime bih mnogo kasnije 'žalio što nisam znao ranije...'
Spoznam li već sada ono što bih spoznao tek pred kraj života, tko ću postati?

Uzimam knjigu i čitam nešto.
Pišu neki uspješni ljudi. Zanimljivi stavovi. Zanimljivi pristupi. I ja bih to mogao. Petnaest minuta do pola sata izoštravam način razmišljanja i gledanja svijeta. Kako se mijenjaju moji pogledi, mijenja se i svijet.

Sad će netko reći da "je čitanje knjiga gubljenje vremena". O, da! U knjigama bi pročitali nešto o sebi. Novine su daleko 'bolje', tamo se čita o drugima. Kad u novinama pročitate o sebi, obično je već kasno.


Palim televizor.
Ne gledam sve. Ali National Geographic... Ovo mnogi vole. Priča o životima. Prvo buha. Pa onda slon. Sva različitost dužine i brzine života. U buhinim očima svijet izgleda daleko veći. Kako izgleda u mojim? Jedan sat sam potrošio kako bih se čudio različitosti života i divio se ljudima koji su to izučavali i snimili. Ljudi mogu sve, zaključujem.

Netko će reći da "im je gledanje televizije omiljena aktivnost". Zar i TV Dnevnik, Vila Marija i Zamijeni ženu? Nadam se da ne.


Razgovaram s ljudima.
Baš je upao u pravi čas. Saznajem neke nove informacije koje će mi biti važne. Ne radi se o traču već o informaciji koja će mi uštedjeti novac. Hoću li potrošiti nešto slobodnog vremena na to. Pa mogao bih. Postavljam potpitanja, nudim svoju pomoć i suradnju, učvršćujem odnos. Bogatiji sam.

Ispred prozora nepoznat čovjek uzaludno pokušava upaliti auto. Imam nešto slobodnog vremena, podijelit ću ga s njim. Nudim pomoć, ali ne znam riješiti problem. Pozivam čovjeka u kuću, zagrijem ga crnom kavom i ponudim telefon. Oni koji znaju popraviti auto popravili su ga. Ja sam u međuvremenu upoznao sjajnog čovjeka. Bit ćemo prijatelji. Bogatiji sam.

Na kraju razgovaram i s onima koje već dobro poznajem. S njima sam stalno bogatiji za nova saznanja.

Netko će reći "da razgovorom ne možeš postati bogatiji". Na žalost, pogrešno ste informirani. Siromašnima duhom se siromaštvo reflektira u sve sfere života.


Razmišljam.
Razmišljanje je aktivnost koju mnogi ne vole. Nisam sarkastičan, zaista mislim na ljude koji za većinu stvari kažu: Ne želim misliti na to! Razmišljanje je jedna od jako brzih aktivnosti. Puno toga možemo 'promisliti' u vrlo kratkom vremenu. A ono što u glavi 'posložimo' je uvijek ono od čega krećemo u nove izazove. Ja razmišljam o onome što sam učinio, što želim učiniti, zašto to želim, kako ću... Razmišljam o ljudima, o njihovim prednostima, o utjecaju, uspjehu... puna mi je glava takvih stvari. Zato ostaje malo mjesta za crne kronike, TV dnevnike i tužne ljudske sudbine. Ima tek toliko mjesta da znam i drugu, crnu stranu, i da promislim što ne želim da se meni događa.

Sad će netko reći da 'misliti je drek znati, a drek znati nije cvijeće brati'. Ako spadate u tu skupinu, samo se vi tješite, zaista vam je ova deviza jedina potrebna. Ostanite i dalje fikus u nečijoj kancelariji.


Nije ovo sve što radim, ali poanta je da slobodno vrijeme moramo upotrijebiti i za vlastitu izgradnju, za izgradnju svoje osobnosti. Kao djecu usmjeravali su nas i učili roditelji i škola (malo i društvo).
I gotovo? Hej! Zašto sad stajati u mjestu?
Sve već znamo?
Sve smo prošli?
Sve smo probali?
Sve smo naučili?
Ja nisam, i zato nisam zadovoljan onim što imam. No, ne žalim se već idem dalje.

Svi oni koji su zadovoljni onim što imaju i što su postigli – na mjestu odmor!
I nemojte se žaliti.

Sad će netko reći "lako je tebi". Nije! Jer sam stalno u pokretu. Mentalnom.


P.S.
Primijetio sam i neka nova lica u komentarima na prethodni post. Hvala vam. Cijenim vas.

Mind Twister (68): Zašto?



nedjelja , 05.12.2004.

Strašno je pitanje 'Zašto?'. Ono je veliko i moćno. Daje odgovore na velika pitanja.

Ako ga ne postavite ostajete u neznanju.
Ako ostane bez odgovora padate u depresiju.
Ako osjetite da ćete dobiti odgovor klecaju vam koljena jer se bojite da vam se neće sviđati.
Ako dobijete odgovor sretni ste ili umirete.
Ako pitate druge onda spoznajete i saznajete.
Ako pitate sebe onda rastete i hrabri ste.
Ako drugi pitaju vas onda dijelite.

Strašno je pitanje 'Zašto?'. Ne bojte se njegove veličine i moći. Ono je vaš prijatelj.

Kad jednom stvari krenu sasvim suprotno vašim planovima, kad vaši planovi snisu u skladi s vašim mogućnostima, kad vam se čini da život radi protiv vas, uvijek se pitamo 'Zašto?'.

I onda tu stanemo.

Zašto se to meni događa? To pitanje ostane visjeti u zraku, neodgovoreno, a u nama samo depresija jer nemamo odgovor. A zapravo ga ne tražimo.

Kažu da je prava istina iza petog 'zašto'. Ovo nisam ja izmislio, ali znam da koristi.

Zašto ja ovo pišem [1]?
Čini mi se da je pitanje 'zašto' najvažnije pitanje.

Zašto? [2]
Jer nam daje odgovore na ono što nismo razumjeli ili ne znamo, daje nam razloge. Htio bih vam pomoći da to razumijete.

Zašto? [3]
Jer znam da se to može. Ja sam dokaz. To je jednostavno takvo pitanje koje traži konkretan odgovor, ne dozvoljava uvijanje.

Zašto? [4]
Jer ulazi u srž problema koji imamo, daje nam mogućnost da razumijemo. Sebi sam odgovorio na neke jako važne 'zašto' i shvatio sam što zapravo želim.

Zašto? [5]
Jer nikad nikad nisam bi zadovoljan statusom quo, uvijek želim odgovore na sva pitanja, to mi je u prirodi. I u interesu. Daje mi nove mogućnosti.

Stoga, ne treba se bojati pitati sebe 'zašto?'. Ako ne znate odgovor, potražite ga kod onih koji ga imaju. Kažu li vam oni zašto, znat ćete koji će biti vaš slijedeći korak.

Netko uvijek zna odgovor. Odgovore slažemo kao slagalicu, skupljamo razloge za posljedice i razloge za nove odluke i akcije. Zašto je svrha, a svrha je osnova svega. Kad znamo zašto lako ćemo saznati kako. Potražite svoje motive, ambicije, snove... To će vas učiniti boljim.

Imate problem? Upitajte 'zašto', pronađite odgovor i pokrenite se. Bit ćete sretniji.

Znate li zašto?

Mind Twister (67): Glavni krivac



četvrtak , 02.12.2004.

... onaj tko vam je ujutro obuvao čarape pokušavajući se sjetiti što je protekle noći sanjao.

... onaj koga povremeno mrzite i niste zadovoljni njegovim stavom dok vas pokušava prikazati velikim.

... onaj tko se žali i zapomaže iz vaše vlastite kože iz koje ga ne možete izbaciti.

... onaj tko vas uvijek češka kad vas zasvrbi, na bilo kojem mjestu, u bilo koje vrijeme.

... onaj čije oči trljate svakog jutra bez obzira u koje vrijeme je vaše jutro.

... onaj u čijoj glavi su pohranjena sva vaša sjećanja, strahovi i sumnje.

... onaj čije mane izazivaju posljedice koje morate trpjeti dok mu zanemarujete prednosti.

... onaj zbog čijih pretpostavki se često nađete u neprilici jer ga niste pažljivo slušali.

... onaj koga učite svakog dana dobrom i lošem, i mirite se s tim da 'loše' pamti daleko brže.

... onaj čiji ego vas uvijek učini budalom pred drugima.

... onaj koji vam mentalnom rukom zaklanja pogled na perspektivu dok gradi budućnost u kojoj ćete živjeti.

... to je osoba koja je kriva za sve što vam se događa.

Jeste li sigurni da je poznajete?
Natjerajte je da radi ZA vas.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>