Mind Twister (75): High five



četvrtak , 31.03.2005.

Za prijateljstvo, kao i za ljubav, potrebno je najmanje dvoje. Sva moja prijateljstva se sastoje od 'parova' u kojima sam ja jedna od polovica. Kako smo ljudi različiti po osobnostima, nitko od nas ne može biti univerzalni prijatelj svima. Samo onima s kojima se na neki način poklapamo. Na neki unutarnji, odgovarajući osjećaj. Ako se ne poklopimo morat ćemo se pronaći u nekim drugim kombinacijama.

Svatko bi volio da je njegov prijatelj, dobar, iskren, pouzdan, zgodan, sposoban.... uvijek za sebe želimo najbolje. Dozvolimo si malo preispitivanje tih kriterija. Ako sam prava osoba, bit ću spreman na razumijevanje i opraštanje i neću od prijatelja očekivati savršenstvo, jer ni sam to nisam. Uvijek postoji dvojba zaslužujem li da me okružuju savršeni ljudi. Da, cijenim iskrenost ali dozvolio bih prijatelju povremenu malu neiskrenost, svađu, nedoslijednost, poneki loš potez. Jedino na tim stvarima moj prijatelj zapravo može nešto naučiti, razlikovati pravo od nepravog, graditi pravilan odnos. Svatko od nas je prošao taj put. Ako ste makar jednom slagali svom prijatelju, onaj osjećaj neugode ili gorčine zbog toga je vjerojatno donio neku promjenu u razmišljanju. Ili nije.

Ponekad vam prijatelj postane netko već 'izgrađen'. On je pogriješio negdje drugdje, s nekim drugim. Iz toga je nešto naučio i postao osoba koja odgovara našim kriterijima.
Ponekad netko uprska baš u odnosu s nama. Pribijemo li ga zbog toga na križ, netko će drugi od toga imati koristi. A mi to nikada nećemo znati.

Prijateljstvo je za mene odnos koji se gradi. Prijateljstvo za mene nije traženje osoba koje će se od prve uklopiti u moju slagalicu.
Danas imam naka prijateljstva koja to u početku nisu bila. A ugasla su se neka prijateljstva s ljudima koji su se uklopili od prve.

Često razmišljam: jesam li ja iskren, pošten, pouzdan, sposoban, duhovit i jesam li 'ne-znam-što' u dovoljnoj mjeri da bih mogao biti prijatelj svim onim ljudima koji u većini i uglavnom bez rezerve traže baš takve? Ako nisam takav, zašto nisam, i tko će me htjeti? Je li stoga pošteno od potencijalnih prijatelja očekivati besprijekornost?
Tko sam ja i kakav sam da bih mogao postavljati kriterije?

Od svojih prijatelja ne očekujem ni mrvicu više nego što sam spreman dati.

A meni osobno, jedan je kriterij najvažniji, i on objedinjuje svaki moj odnos jer ga prvenstveno postavljam sebi, na prvu loptu: to je otvorenost.

Otvoreni ljudi se mogu svađati i voljeti, stvarati probleme i rješenja, griješiti i opraštati, uništavati i graditi, pitati i odgovarati, davati i primati, hvaliti i kuditi....

Ali sve što rade oni rade otvoreno, bez uvijanja, hrabro i direktno, u oči. I tako uvijek znam na čemu sam. I uvijek mogu jasnije vidjeti imam li u toj drugoj osobi prijatelja ili ne. Na vrijeme.
Poznajem ljude koji su daleko od savršenstva - ali ponašaju se prijateljski. Poznajem i one koji su savršenstvu nešto bliže, ali na mene u jednadžbi ne računaju.

Paradoks? Ne, samo rezultat onoga što sam činim.

Mind Twister (74): Buđenje



četvrtak , 24.03.2005.

Eh, da, priznajem da se prošloj zimi, ovoj što nas je netom i službeno napustila, nisam veselio. Čak kad bolje razmislim, čini mi se da mi ova protekla zima nestaje prilično brzo iz sjećanja. Ne bih rekao da mi je išla na živce (o mojem emotivnom statusu čitajte po arhivama), nego sam se nekako pomirio s njom i otrpio je. Sve je bilo samo pitanje vremena.

I sad kad sam se riješio snijega, osjećam i ovu promjenu dužine dana. Gotovo je neprimjetna, ali svaki put se iznenadim kad početkom sumraka pogledam na sat. Subjektivno, zaista imam i neki unutarnji osjećaj da imam više vremena. Iako znam da i dalje raspolažem samo s 24 sata.

Ponekad je u redu živjeti pomoću tih malih varki. Zimi kad su dani kratki mrak me nagoni da razmišljam o noći, spavanju, umoru, i jednostavno se rola tog filma vrti u prazno. Mislim da već kao djeca usvajamo logiku dana kao budnosti, živosti i aktivnosti, dok je mrak (ili noć) nešto gdje vrijeme samo prolazi. Trećina života. Najmanje.

A dan, sunce, proljeće.... to su mi sjajni pojmovi. Ne znam kako ste vi podešeni, ali mene ovo ispunjava životom, voljom, nemirom, potrošio bih svaku sekundu. A sad se broj sekundi u svjetlu povećava.

Sretan sam što ujutro vidim da sam još uvijek iznad zemlje i to je već dovoljan razlog za napraviti maksimum i u tom danu. Postoje neke nove borbe i izazovi onako za svakodnevnu kondiciju, postoje neke stare i dugotrajne borbe i izazovi (o njima još uvijek učimo ili se barem tješimo da je tako) koji nas čekaju svakog jutra sve dok ne naučimo, odlučimo i riješimo ih jednom za svagda. Postoje i bezazlene sitnice kojima se veselimo ali i ne pomišljamo da će od njih tek nastati problem.

Hehe, neka, neka. Mislim da nas problemi čine ljudima (trudim se izbjegavati ovu riječ jer već i sama zvuči problematično, recimo nek bude 'prepreka'). Svakodnevna škola i kaljenje kroz rješavanje životnih zavrzlama čini da nam s vremenom bude sve lakše. Pa da, zar nije tako? Ili niste tako razmišljali? Radiš nešto dovoljno dugo i postaješ dobar u tome. Pogriješiš li dovoljno puta jednom ipak u glavi ostane dovoljno pameti ili pak prkosa da se ne ponovi više nikad. A onda postajemo i drugima vrijedni jer znamo nešto malo, nešto malo smo i naučili. Dovoljno je samo biti spreman to podijeliti.

Eto, zima je prošla, dolazi Uskrs. Pa neka bude uskrs, tako se i osjećam.

Budite mi zdravi i veseli. Stvarno. Od srca

Off Topic (8): Boje i oblici



srijeda , 16.03.2005.

Aaaa, znam taj osjećaj, kao da ste kliknuli na krivi link, zar ne? Ali brzo to prođe, dogodilo mi se već nekoliko puta. Eh, shvatiš da se nije u srži ništa značajno promijenilo. Samo svjetlo pada iz različitog kuta.

Zasitio sam se 'onog otprije'. Priznajem, povukla me jučerašnja lagana šetnja blogom. Vidim, neke od legendi blog.hr-a su učinile kompletnu promjenu interijera.
Premjestiš televizor na drugu stranu, fotelje malo razmakneš, poželiš da imaš još samo metar više (kao i svaki put) ba bi se mogao premjestiti i ormar. Tepih jednostavno makneš dok ti se ne dopadne neki drugi. Eh, da... nova komoda... zanimljivo, onako od oka nikad ne bih pomislio da će stati u ovu kvadraturu ali, uvijek me iznenadi nesavršenost vlastite procjene. A ja sam kao vizualan tip. Ali tek dok si nacrtam.

Eto, još malo pa će mnogi blogovi početi slaviti svoje rođendane, prve, zamislite. Ako ne znate kad vam je blogu rođendan pogledajte u statistike, sve piše.

Dan kada ste prvi put (pričam jednogodišnjacima) stidljivo napisali prvi članak i ugledali virtualno svjetlo dana na blogu. Sjećate li ga se? Mogu misliti.
Neki su u to vrijeme bili već prekaljeni internauti čije su telefonske žice bile pomalo istrošene iznutra od silnih gigabajta podataka koji su prostrujali njima. Njima je blog tek jedan novi model njihovog virtualnog bića.
A drugi su oni koji su rođeni u akciji “Hoću internet” pa im je glavni smisao bloga bio, 'gle što sve može moj novi kompjuter'. On zaista ima 16 milijuna boja i zna prikazivati sve moguće sličice. Ima čak i tridesetak fontova.

Hehe, ovaj moj blog je bio meni bezveze. Pisao bih nešto a pojma nemam što. Samo da sam 'in'. I danas mi je na trenutke bezveze. Bezveze do zatvaranja. Pa shvatim da nije blog ništa kriv, samo neka unutarnja strujanja, neki bljeskovi i oluje koji nas oslobađaju. No, nikad mi nije palo na pamet da razmišljam zaista o zatvaranju bloga. Nadam se da ni vama ne dolaze takve ideje. Jer kad nam je vlastiti blog bezveze nekome drugome je inspiracija.

I eto, neka bude ovdje, uz povremenu kozmetiku i bez opterećenja da se pisati mora. Ponekad imam nešto reći a ponekad nemam, i vidim brojač se i dalje lagano okreće, nije važno koliko brzo, važno je da netko ovamo voli svratiti.

Još se uvijek divim ovom proljeću vani i jedva čekam da sivu boju snijega koja se urezala u oči (iako je snijega nestalo) zamijeni zelena. Zelena je lijepa i jako živa. Uživajte.

Off Topic (7): I ovo nanovo



utorak , 15.03.2005.

Proljeće je. Ili nije?

Datumi bi mogli biti nevažni na trenutak. Ja se osjećam kao da je proljeće.

Danas je tako lijep dan uzeo sam malo vremena za šetnju. Prošetao sam blogom.

Vrijeme je za veliko spremanje, arhiviranje, čišćenje...
Teško se pojaviti i ostati. Potrebno je vrijeme. Najčešće je uzburkano s puno događaja kad nastajete iz ničega. Nestati je pak sasvim lako, svaki sloj prašine polako izbljeđuje sliku gotovo do nestajanja. Ne usuđujem se puhnuti, tko zna je li ispod sloja prašine još uvijek ista slika . Možda to saznam jednog dana, budem li zaista htio znati.

Sve je samo učenje i sazrijevanje. Naučio sam nešto: kad umrete nitko vam to neće reći. Jednostavno vas puste da idete svojim putem.

Preostaje jedino ponovo se roditi. Bit će mi zadovoljstvo. Previše je nepotrošene energije.

Stay tuned for more.

I spy (15): Otkantali nas serveri



četvrtak , 10.03.2005.

Popucale veze. Na blogovima su nam samo kućice s križićima.

Uvijek sam se pitao koje su stvarne namjere nekoga tko se oglašava kao 'free image hosting'. Iza kutije napunjene s nekoliko desetaka tvrdih diskova sjedi grupa ljudi koji su odlučili na dobrobit svijeta ponuditi besplatan parking prostor za slike i sličice prostora gladnih internauta. No nisu računali na jednu stvar: de će ih neke prihvatiti tako kako su se promovirali.

Blog.hr je mamutski korisnik ovakvih resursa. Vjerojatno su i dotični shvatili da im je za ostatak svijeta ostalo premalo bandwidtha. Blog je pun sličica koje negdje moraju sjediti. A na nas nisu računali.

I tako, bez upozorenja, i bez isprike, jednostavno su odlučili potiho na blog.hr domenu staviti oznaku 'ko vas j*** blogeri, hostajte se kod nekog drugog'.
No, dozvoljavam da možda i nije namjerno učinjena takva nepodopština - onda im taj server i nije baš neki, srušio se i ne diže se.

Što nam je činiti? Osobno sam promijenio već nekoliko free hostova za slikice, mnogima sam čak uvalio isti problem pri pomoći u dizajnu bloga. Sad neki blogovi izgledaju poput kostura, bez lijepe rumene boje na obrazima.

Za sve one koji doživljavate ove probleme, želim puno sreće u traženju najboljeg image hosta. Nađete li koji dobar, javite nam.

Za one pak s kojima sam surađivao na njihovim dizajnima, ostaje nam da se vadimo. Mislim da su sve vaše sličice ili logotipovi (koje sam radio) negdje kod mene, mislim da će možda trebati pregledati kod kako bi se znalo koja je sličica gdje bila, promijeniti linkove itd.; posla ko u priči.

Nastojat ću vam pomoći, ali i zamoliti za strpljenje, samo zbog nedostatka vremena.

Do sada su mi se javili neki blogeri (CSS touch by Hal). Neki su u čudu, neki znaju o čemu se radi i predlažu riješenja. Neki su do sada već dovoljno naučili o kodiranju bloga pa će problem znati riješiti i sami. Pohvala. Ako niste gledali u kućice s lijeve strane, napisat ću i ovdje. Otvorio sam g-mail pa mi se od nedavno možete javiti ovdje. Ako ste već poslali kakvu poruku na stari mail - ispravite se, lijepo molim, jer nije istina da vam ne želim odgovoriti.

Ajde sada lijepo u pregled svojih blogova pa ćemo pomoći koliko se može. I molim da stanete u vrstu :)

I spy (14): I još sam uvijek tu



srijeda , 09.03.2005.

Pozdrav blogeri :)

Čovječe, što je postalo od ove blog zanimacije. Nije me bilo skoro mjesec dana (doduše, skoknuo sam tu i tamo i pročitao pokoji od mojih omiljenih pisaca) i zapanjen sam; neke nove statistike u opcijama, komentari vijesti na naslovnici, mnoštvo novih imena, mnoštvo novih zbivanja. Vidi se, blog je polako ugazio svoj trag, nema više teme koja može proći nezapaženo. Blog ima glas koji se daleko čuje. Blog je na radiju, blog je na televiziji, blog pokreće akcije, pokreće projekte. Blog kudi zle (za to moraš biti dobar), brani slabe (za to moraš biti jak), ukazuje na činjenice (za to ih moraš vidjeti)... Blog na površinu iznosi talente i idiote, prikazuje silu ljudske mudrosti i beskonačne gluposti.

Ne govorim o pojedincima, ni o jednom jedinom, govorim o blogu. Ako se muvate već neko vrijeme ovdje, zastanite malo, pogledajte oko sebe, nije li veliko?

Mislim da je.

Lijepo je biti dio toga.

Svi koji ste duže vrijeme na blogu znate što bi mogao značiti pojam 'virtualni umor'. E pa to mi je bilo. Ali virtualni svijet ne pušta lako one koji se jednom u njemu okupaju.

Zato sam opet tu. Na neki novi rok.

Voli vas Hal

Koristim priliku i pozdravljam sve žene, makar s jednim danom zakašnjenja. Divim vam se.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>